Miš, periferni uređaj računara koji vam sigurno neće spasiti život ali će vam mnogo olakšava rad na računaru je evoluirao tokom godina, baš kao i njegov biološki parnjak, i adaptirao se (u stvari ljudi su ga adaptirali) na nove uslove okruženja.

Ime miš, izmišljeno u Stanford Research Institute, potiče od sličnosti ranih modela sa istoimenim glodarom i ostalo je nepromenjeno u većini jezika što je samo još jedan dokaz globalizacije informacija.

Douglas Engelbart sa Stanford Research Institute-a je izumio miš 1964. godine nakon ekstenzivnog testiranja njegove upotrebljivosti. Razvijeno je još nekoliko eksperimentalnih uređaja za pokazivanje za Engelbart-ov oN-Line System (NLS) koji su eksploatisali pomjeranja različitih dijelova tijela – na primjer, uređaji su kačeni na glavu,  bradu ili nos – ali je miš ubjedljivo pobijedio zbog svoje jednostavnosti i prikladnosti.

Prvi miš je bio  kabast uređaj sa dva točkića koji su stajali pod pravim uglom u odnosu jedan prema drugom: rotiranje svakog od točkića prevodilo se u pomjeranje duž jedne od osa. Engelbart je dobio patent US3541541, 17. novembra 1970. godine za “X-Y indikator pozicije za sistem za prikazivanje “. U to vrijeme, Engelbart je ima ideju da će korisnici stalno držati miš u jednoj ruci i kucati sa drugom rukom na tastaturi.

Danas prečasnom mišu sa točkićima prijeti izumiranje. Sada je omiljeni uređaj za pokazivanje i kliktanje optički miš.

1999. godine Agilent Technologies je predstavio optički miš; tehnologiju upotrebe minijaturne kamere koja snima hiljade slika u sekundi da bi odredila poziciju i brzinu.

Optički miš koristi veoma malu diodu za emitovanje svjetla koju ljudi radije zovu LED i koja je crvene boje. Ova LED lampica odbija svjetlo od podmetača miša ili površine stola na CMOS (Complimentary Metal Oxide Semiconductor).

Prvo LED proizvodi crveno svjetlo koje se emituje na površinu. Svjetlo se reflektuje od površine nazad na CMOS senzor. CMOS senzor šalje svaku sliku koja je reflektovana nazad na DSP (Digital Signal Processor) na analizu.

Pomoću hiljade slika koje CMOS šalje DSP-u na analizu, DSP je u mogućnosti da detektuje i šare i slike i može da odredi da li je miš pomjeren, na koju udaljenost je pomjeren i pri kojoj je brzini pomjeren. U mogućnosti je da odredi koordinate koje se zatim šalju računaru na koji je prikačen miš.

U ovoj tački računar je primio koordinate i prikazao je pomjeranje miša, obično pomoću njegovog kursora na ekranu računara. Računar je ažurirao koordinate miša više od stotine puta u sekundi; zbog toga je pomjeranje toliko brzo, a kretanje kursora miša na ekranu je veoma glatko.

Postoje mnoge prednosti u upotrebi optičkog miša nasuprot njegovim prethodnicima. Prije svega nema dijelova koji se pomjeraju. Pošto optički miš koristi LED umjesto male gumene loptice, nema načina da se LED zaglavi ili da se uprlja. To vodi do velike pouzdanosti. Mnogi ljudi se žale da stalno moraju da održavaju ili popravljaju miš. Optički miš obično godinama radi dobro bez ikakvih kvarova.

U slučaju kvara miša, najbolji način da ga popravite je… pa da ga bacite pošto je cijena optičkih miševa danas veoma niska.

Podijeli sadržaj

AK school studio
YouTube kanal

Povezani članci