Riječ “internet” kao pojam označava mnoge stvari, ali u izvornom obliku označava globalnu, svjetsku nakupinu računarskih mreža povezanih na dogovornoj osnovi koje među sobom podatke razmjenjuju internetskim protokolom. Internet, dakle, nije ni pravna osoba ni tehnička infrastruktura, već samo dogovor. Internet nema vlasnika pa ni upravno tijelo. Vlasništvo postoji samo nad pojedinim dijelovima interneta, nad pojedinim mrežama koje ga čine. Njima pripadaju i međusobne veze za povezivanje mreža. Internet nema hijerarhiju, ni u tehnologiji ni u infrastrukturi ni u organizaciji. Opravdano se internet smatra prekretnicom, ne samo u tehnologiji, već i u načinu življenja. Računarske mreže su postojale i prije interneta, a konstruirane su i građene i poslije njegova osmišljavanja.
Nastanak interneta
Historijat interneta je kratak, ali veoma zanimljiv. Internet je nastao nevjerojatnim križanjem visoke znanosti, vojnih istraživanja i libertarijanske kulture. Glavna sjecišta ta tri pravca iz kojih je nastao internet jesu istraživački centri univerziteta i instituti za intelektualne usluge, programski usmjereni na odbranu. Otvorenost arhitekture interneta bila je izvor njegove snage, njegovog samostalnog razvoja do kojeg je dolazilo kako su korisnici sami oblikovali mrežu i postajali proizvođači tehnologije.
Priča o stvaranju i razvoju interneta počinje šezdesetih godina 20. stoljeća stvaranjem računarske mreže ARPANET. Agenciju za napredne istraživačke projekte (ARPA) osnovalo je američko Ministarstvo odbrane radi ostvarivanja vojne nadmoći nad Sovjetskim savezom. Internet je nastao kao produkt vojnih potreba. Sljedeći je korak bilo stvaranje mreže sačinjene od više mreža. Godine 1973. dvojica naučnika Robert Kahn iz ARPA-e i Vincent Cerf napisali su članak u kojem su iznijeli osnovne arhitekture interneta. Za komunikaciju između računarskih mreža bio je potreban standardizirani komunikacijski protokol koji je osmišljen 1973. na standfordskom seminaru, a naziva se TCP. Godine 1978. Cerf, Jon Postel i Steve Crocker, vodeći računarski znanstvenici tog doba, podijelili su TCP protokol na dva dijela dodajući mu protokol unutar mreže (IP). Tako su stvorili TCP/IP protokol standard na kojem se internet i danas temelji. Ministarstvo odbrane SAD-a odlučilo je komercijalizirati internetsku tehnologiju, pa je 1980-ih finansiralo američke proizvođače računara da uključe TCP/IP u svoje mrežne protokole. Do 1990-ih većina računara u SAD-u imala je mogućnost umrežavanja, a time je postavljen i temelj za širenje međuumrežavanja. Početkom 90-ih mnogi dobavljači internetskih usluga izgradili su svoje mreže i postavili svoje gatewaye (mjesta pristupa internetu, op. ur.) na komercijalnoj osnovi. Nakon toga je internet počeo rasti kao globalna mreža računarskih mreža.
Razvoj masovnog umrežavanja i WWW-a
Trenutni izgled interneta rezultat je tradicije masovnog umrežavanja. Uz ARPANET valja spomenuti i BBS pokret nastao krajem 70-ih godina kada su dvojica studenata iz Chicaga, Ward Christensen i Randy Suess, napisala program MODEM koji je omogućavao prenos datoteka između njihovih osobnih računara. Godine 1978. razvili su i program koji je osobnim računarima omogućavao slanje i primanje poruka. Operativni sustav UNIX razvijen je na univerzitetu Bell 1974., namijenjen je radu na univerzitetima, a omogućavao je računarima da kopiraju datoteke jedni s drugih. 1991. Linus Torvalds razvio je na temelju UNIX-a novi operativni sustav Linux te ga besplatno distribuirao na internetu pozivajući korisnike da ga sami unapređuju. Rezultat toga je da je Linux i danas jedan od najnaprednijih besplatnih operativnih sistema, pogotovo na području korištenja interneta.
Revolucionarni korak u razvoju interneta program je za pretraživanje/uređivanje World Wide Web koji je 1990. razvio engleski programer Tim Barners-Lee u saradnji sa Robertom Cailliauom. On se temelji na programskom jeziku HTML (eng. Hypertext mark-up language) koji pretvara tekst, slike i druge izvore u stranice hiperteksta koje je moguće čitati pomoću WWW preglednika. WWW je imao mnogo modifikacija među kojima je najvažnija Mosaic kojem su dodane usavršene grafičke mogućnosti što je omogućilo slanje i primanje slika putem interneta. Time se olakšao pristup podacima, što je potaknulo nastanak brojnih internetskih stranica u vrlo kratkom roku. Tako su se na internetu pojavili planovi grada, stranice svjetskih berzi, biblioteka, raznih institucija i osobne stranice pojedinaca. Prvi komercijalni pretraživač, Netscape Communicator, objavljen je na internetu 1994. godine. Godinu dana kasnije firma Microsoft konačno otkriva internet te u sklopu operativnog sistema Windows 95 predstavlja svoj pretraživač Internet Explorer. Glavna konkurencija Microsoftu, Netscape, u svoj je pretraživač implementirao Javu te objavio izvorni kod svog pretraživača putem interneta. Tako je internet sredinom 90-ih privatiziran, otvorena arhitektura omogućavala je umrežavanje svih računara širom svijeta, a WWW je funkcionirao samo uz pomoć odgovarajućeg softvera, tzv. pretraživača.
